Religion

Hrvatski ćirilički molitvenik iz 1512. godine molitveni je priručnik tipa liber horarum (Livre d'heures, Libro d'ore, Stundenbuch, Book of Hours i sl.), knjiga kojom je obilovao latinsko-katolički Zapad. Sastavljen je od više dijelova, a osnovni sadržaj čini časoslov ili dnevna molitvena služba u čast blaženoj Djevici Mariji (Officium beatae Mariae Virginis). Tiskan je na papiru u Veneciji u tiskari Giorgio Rusconi i dovršen u kolovozu 1512. godine kao Ofičje, kojemu je u pojedinim primjercima dodano Petnaest molitava sv. Brigite (švedske). Jezik Molitvenika jest štokavsko-jekavski. Molitvenik je za našu javnost otkriven 1932. godine, kad je pariški sveučilišni profesor Mario Roques objavio oširan opis dvaju mletačkih izdanja: jednoga iz 1512. godine i drugoga iz 1571. godine. Roques je zapravo opisao dva izdanja jednoga katoličkoga molitvenika. Dubrovčanin Milan Rešetar temeljito je proučio ćirilički Molitvenik i ponovno objavio njegov tekst. Komentar uz faksimil napisala je Anica Nazor.

Text in bosnisch. Nova knjiga voditelja Hrvatske katoličke misije Münster u Njemačkoj dr. fra Luke Markovića pod naslovom »Treći sukob ili susret islama i kršćanske civilizacije - Europski islam ili islamska Europa« podijeljena je u četiri poglavlja: »Prvi susret islama s kršćanskom civilizacijom«, »Drugi susret islama s kršćanskom civilizacijom - osmanlijski osvajači u službi širenja islamske vjere i kulture«, »Treći susret islama i kršćanstva - islama i zapadne civilizacije«, »Pokušaji reformi islama i stvaranje uvjeta za dijalog«, dok se u zaključnom dijelu govori o susretu ili sukobu.

Povodom 47. svjetskog dana sredstava društvene komunikacije, koji Crkva obilježava 7. uskrsne nedjelje - ove godine 12. svibnja, u izdanju Glasa Koncila objavljena je knjiga "Crkva i svijet medija. Mogućnost susreta i različitost perspektiva", autora teologa i komunikologa Jerka Valkovića. Riječ je o djelu podijeljenu u dvije cjeline, koje na više od 200 stranica predstavlja poseban vid komunikacije Crkve - komunikacije koja se odvija putem sredstava društvenog priopćavanja. Prva cjelina, "Crkva i sredstva društvenih komunikacija: od pergamene do virtualnih prostora", u sedam dijelova govori o odnosu Crkve i medija: od početaka kršćanstva do tiskanih knjiga, pojave tiska, susreta Crkve s elektroničkim medijima, Drugoga vatikanskog koncila te pojave novih medija, s time da autor veći naglasak stavlja na razdoblje od Drugoga vatikanskog sabora pa do naših dana. Druga cjelina, "Radijski i televizijski prijenos mise", u pet dijelova predočuje problematiku radijskog i televizijskog prijenosa misnog slavlja. Taj za mnoge samorazumljiv čin otvara brojna pitanja teološke, pastoralne i ekleziološke prirode. Autor predstavlja problematiku iz povijesnog aspekta, ali i rasprave koje su uslijedile, kako u crkvenoj hijerarhiji, tako i među teolozima i pastoralcima. Usto Valković predstavlja medijsku i liturgijsku problematiku prijenosa mise prikazujući mišljenja nekih najvažnijih autora te objašnjava kako prijenos mise svjedoči o mogućnosti susreta Crkve i medija, štoviše liturgije i medija

Razdoblje modernosti jedno je od najturbulentnijih razdoblja u povijesti Katoličke crkve, ali i svih ostalih religija. Tim se razdobljem historiografija u nas bavila prilično malo, da ne kažemo sramežljivo, prigodno i nedostatno. Knjiga „Hrvati i Crkva“ Ive Banca pravi je odgovor na taj elementarni nedostatak i prazninu i toliko je pregledan uvid u to turbulentno razdoblje da će svatko tko posegne za ovim štivom, osim što će ga čitati kao napeti triler, u njemu naći odgovore na brojne crne rupe u svome znanju, koje imamo i kao pojedinci i kao društvo u cjelini, ali jednako tako naći će i neke od razloga za razumijevanje suvremenih događanja. Crkva je u tih dvjestotinjak godina na različite načine, katkad žestokim protivljenjem, katkad pukom naivnošću, a katkad pomirljivom susretljivošću, pokušavala odgovoriti na izazove suvremenog svijeta. Od osude, preko pokušaja da se kako-tako nađe odgovor, do ignorancije, nerazumijevanja i lamentiranja, Crkva je reagirala i pokušavala se snaći, nerijetko i uz konstataciju da ju je moderno vrijeme ranilo, obilježilo, mijenjalo pa i pročišćavalo.

Tema ove knjige zasniva se na razjašnjavanju međusobnih odnosa svjetovne i crkvene vlasti u razdoblju od svršetka Drugog svjetskog rata, tj. dolaska komunista na vlast u Jugoslaviji, do smrti Josipa Broza Tita 1980. godine. Knjiga je kronološki podijeljena na pet dijelova.
Prvi dio obuhvaća razdoblje od 1945. do prekida diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Svete Stolice u prosincu 1952., drugi dio od 1953. do smrti kardinala Alojzija Stepinca 1960., treći dio od 1960. do potpisivanja Protokola između Svete Stolice i Jugoslavije 1966., četvrti dio od potpisivanja Protokola 1966. do obnove diplomatskih odnosa između Sv. Stolice i Jugoslavije 1970. i peti dio od Titovog posjeta papi Pavlu VI. 1971. do Titove smrti 1980. godine.

Dr. Čedomil Čekada (1896-1981) jedan je od prvaka katoličkoga novinstva prve polovice 20. stoljeća, koji je svoj bogat spisateljski rad nastavio i nakon odsluženja dugogodišnje robije, na koju ga je nakon rata na montiranom procesu osudio komunistički režim. Bridak polemičar i sjajan analitičar, zagovornik i promicatelj načela Katoličke akcije, objavljujući najčešće u Katoličkom tjedniku, pisao je o gotovo svim crkvenim i društvenim temama svoga vremena, uvijek vjeran poslanju Crkve i posvećen dobru svoga naroda i domovine. Ova knjiga iz niza Hrvatska katolička baština 20. stoljeća, koju je priredio i u njoj predgovor napisao dr. Adolf Polegubić, predstavlja dr. Čedomila Čekadu u karakterističnom presjeku njegova poslanja - svećeničkog i književnog.