Religion

Hrvatski ćirilički molitvenik iz 1512. godine molitveni je priručnik tipa liber horarum (Livre d'heures, Libro d'ore, Stundenbuch, Book of Hours i sl.), knjiga kojom je obilovao latinsko-katolički Zapad. Sastavljen je od više dijelova, a osnovni sadržaj čini časoslov ili dnevna molitvena služba u čast blaženoj Djevici Mariji (Officium beatae Mariae Virginis). Tiskan je na papiru u Veneciji u tiskari Giorgio Rusconi i dovršen u kolovozu 1512. godine kao Ofičje, kojemu je u pojedinim primjercima dodano Petnaest molitava sv. Brigite (švedske). Jezik Molitvenika jest štokavsko-jekavski. Molitvenik je za našu javnost otkriven 1932. godine, kad je pariški sveučilišni profesor Mario Roques objavio oširan opis dvaju mletačkih izdanja: jednoga iz 1512. godine i drugoga iz 1571. godine. Roques je zapravo opisao dva izdanja jednoga katoličkoga molitvenika. Dubrovčanin Milan Rešetar temeljito je proučio ćirilički Molitvenik i ponovno objavio njegov tekst. Komentar uz faksimil napisala je Anica Nazor.

Text in bosnisch. Nova knjiga voditelja Hrvatske katoličke misije Münster u Njemačkoj dr. fra Luke Markovića pod naslovom »Treći sukob ili susret islama i kršćanske civilizacije - Europski islam ili islamska Europa« podijeljena je u četiri poglavlja: »Prvi susret islama s kršćanskom civilizacijom«, »Drugi susret islama s kršćanskom civilizacijom - osmanlijski osvajači u službi širenja islamske vjere i kulture«, »Treći susret islama i kršćanstva - islama i zapadne civilizacije«, »Pokušaji reformi islama i stvaranje uvjeta za dijalog«, dok se u zaključnom dijelu govori o susretu ili sukobu.

Knjiga slovenskog svećenika Stjepana Ceka objavljena u povodu beatifikacije sluge Božjega Miroslava Bulešića, istarskoga svećenika i mučenika, 28. rujna 2013. u Puli, čijoj je smrti 24. kolovoza 1947. i sam Cek svjedočio, dok ga je od iste sudbine zaštitila samo Božja providnost. Knjiga donosi vlastoručne uspomene Stjepana Ceka, svjedoka tjeskobnog života pripadnika Katoličke Crkve u Istri za vrijeme fašističkog i komunističkog režima. Rukopis je objavljen zauzimanjem Cekova nećaka Eduarda Kišića i Vladimira Žmaka Štutinova, koji su izvršili prijepis, nužne korekcije, lekturu te izvorni tekst opremili potrebnim bilješkama i fotografijama. Podijeljena na deset poglavlja, prema mjestima u kojima je autor djelovao (Kašćerga, Brest - Slum, Dolenja Vas - Vrana, Karojba, Pićan, Lindar te Novigrad - Lovrečica), uključujući zatvor i montirano suđenje u Pazinu te šestogodišnji boravak u Staroj Gradišci, knjiga donosi značajne događaje iz njegova svećeničkog djelovanja u Istri.

Autor je istražio i sustavno prikazao problematiku prodora, širenja i stvaranja institucionalnih okvira reformacije na prostoru hrvatskih zemalja. Polazeći od pretpostavke da su u kontekstu procesa širenja reformacije u Europi hrvatske zemlje bila rubna područja tog procesa, ispitao je modalitete prenošenja, modifikacije i primjene reformskih ideja u hrvatskim zemljama i među iseljenim hrvatskim stanovništvom. Pritom je posebnu pozornost posvetio recepciji reformskih ideja među intelektualnom i političkom elitom Hrvatsko-slavonskoga kraljevstva te modalitetima i medijima posredovanja reformacijskog učenja gradskim i seoskim slojevima. Nastojao je rekonstruirati dominantne teološko-dogmatske obrasce i socio-kulturne prakse koje karakteriziraju elitni i pučki protenstantizam.

Razdoblje modernosti jedno je od najturbulentnijih razdoblja u povijesti Katoličke crkve, ali i svih ostalih religija. Tim se razdobljem historiografija u nas bavila prilično malo, da ne kažemo sramežljivo, prigodno i nedostatno. Knjiga „Hrvati i Crkva“ Ive Banca pravi je odgovor na taj elementarni nedostatak i prazninu i toliko je pregledan uvid u to turbulentno razdoblje da će svatko tko posegne za ovim štivom, osim što će ga čitati kao napeti triler, u njemu naći odgovore na brojne crne rupe u svome znanju, koje imamo i kao pojedinci i kao društvo u cjelini, ali jednako tako naći će i neke od razloga za razumijevanje suvremenih događanja. Crkva je u tih dvjestotinjak godina na različite načine, katkad žestokim protivljenjem, katkad pukom naivnošću, a katkad pomirljivom susretljivošću, pokušavala odgovoriti na izazove suvremenog svijeta. Od osude, preko pokušaja da se kako-tako nađe odgovor, do ignorancije, nerazumijevanja i lamentiranja, Crkva je reagirala i pokušavala se snaći, nerijetko i uz konstataciju da ju je moderno vrijeme ranilo, obilježilo, mijenjalo pa i pročišćavalo.

Tema ove knjige zasniva se na razjašnjavanju međusobnih odnosa svjetovne i crkvene vlasti u razdoblju od svršetka Drugog svjetskog rata, tj. dolaska komunista na vlast u Jugoslaviji, do smrti Josipa Broza Tita 1980. godine. Knjiga je kronološki podijeljena na pet dijelova.
Prvi dio obuhvaća razdoblje od 1945. do prekida diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Svete Stolice u prosincu 1952., drugi dio od 1953. do smrti kardinala Alojzija Stepinca 1960., treći dio od 1960. do potpisivanja Protokola između Svete Stolice i Jugoslavije 1966., četvrti dio od potpisivanja Protokola 1966. do obnove diplomatskih odnosa između Sv. Stolice i Jugoslavije 1970. i peti dio od Titovog posjeta papi Pavlu VI. 1971. do Titove smrti 1980. godine.